 Pripremam se za natjecanje iz Osnova elektrotehnike za Karlovačku, Ličko – Senjsku i Primorsko – goransku županiju koje će se, u utorak, 26. veljače 2008. održati u Obrtničkoj i tehničkoj školi u Ogulinu i opuštam se uz laganu i lijepu literaturu. Znam nešto i pročitati, a to je na narječjima cakavskom ili labinjonskom i čakavskom – to je jezik s kojim govore u okolici Bribira ili Crikvenice.
Ali nešto sam zaboravio – IMAM LAPTOP – „acer“ (1,73GHz); Intel Celeron processor 530; 1GB DDR2; 80 GB HDD; itd. Malo čudo koje mi znači jako puno. HVALA
Da nastavim sa započetom temom – cakavica i čakavica. Tamo nekih godina prošlog stoljeća išao sam u školu koja se i danas zove Osnovna škola „Matija Vlačić“ i Srednja škola „Mate Blažina“ u Labinu. Tamo sam se po prvi puta susreo sa poezijom koju i dan danas znam recitirati svojim učenicima na satu elektrotehnike kad se oni koriste svojim „jezikom“. Obavezno na maturi, kad sam kao član komisije, pitam tko je napisao PIPU i da li je možeš recitirati? Evo sada imam priliku da pokažem i tu, po meni, fantaziju:
Pipa
Danas je nonić po kuće kričal
i beštimal,
zač da mu j' neki pipu ukral.
Celu je kuću smutil,
mačka udril,
Susedi zbudil,
Pijat razbil,
i nonu razjadil.
Joh i kataloh je bil puli nas
danas.
Najzad nesrećna se j' pipa našla,
je pod baretun nonu bila.
Drago Gervais
nonić - djedica
kričal - vikao
beštimal - ružno govorio
pijat - tanjur
Joh i kataloh - jao i naopako
baretun - kapa
Na kraju, bez uvrede bilo kome, evo i malo istarske poezije:
Svi mi govore da nisan fin,
da nisan gospodin.
Oći u gradu gledaju moje kolete,
moje šiljare, brageše i jakete
i merkaju kako je vezana moja kravata
i vide, da moja kadina na uri ni od srebra ni zlata.
Te oštre oči vide, da mi je vajk pod nokton črno,
pak na me gledaju strno.
Ča ljudi mi je reklo, da mi je govor prosti i grub
i da ne spadan u društvo, nego na sramotni stub.
I da ne smin se približiti višljoj kasti
i bolje bi bilo, da gren ovce pasti.
Ma lipa gospodo moja. skužajte jenu besidu,
vi ste hi čuda rekli, ke više od moje vridu.
U prostoj besidi je sve: ja san siromaški sin,
srce je moje samo siromaštvon bogato,
ko zazvoni u njemu, to je sjromaško klato.
Od jutra do mraka, prez laži i straha
duša mi piva pismu siromaha.
Zato nis fin, ni gospodin.
Da san drugači, van bin bija draži,
vi bite s manon za bankon sidili,
duge kušelje vodili, litre pili
i svitovali lipo: čini se i laži i pokaži
sve uno ča nisi. Ma kad bi miseci pasali,
a ja bin doša tamo, vi znate, na žicu,
i vidija kroz žicu, priko, suze na licu,
kako bi bilo, kad moji me ne bi poznali.
Mate Balota
kolete - kragne
brageše - hlače
jakete - jakne
kadina - narukvica (lanac)
vajk - uvijek
skužajte - izvinite
besidu - riječ
bankon - šank
pasali - prošli
(NAPOMENA: Prijevod je moje djelo – isprika ako nešto nisam preveo)
Svima koji ste ovo pročitali samo kažem: „ OD SVEGA SRCA VAM HVALA“.
Prijašnje kolumne:
- Iskrenost
- Inspiracije
- Vjerovali ili ne!
- Velika promjena
- Reklama za knjige
- Nikola Tesla
- Uvod u temu
 |
