 Da bi bilo malo zanimljivije na ovoj stranici i da bi me mogao 47 300 bolje upoznati ovaj tekst pisao sam još početkom 1990. godine i s profesoricom Lesić u školi organizirao tribinu za i protiv NE – nuklearnih elektrana (točnije to je bilo 1994. ili 1993. godine).
Danas, kad nam prijeti poskupljenje električne energije i kad je zemljina kugla puna izgarnih plinova, ja i dalje mislim da je spas za elektroenergetski sustav sigurna i kvalitetna nuklearna elektrana, onakva kakva postoji u Krškom.
O nuklearnim elektranama raspisali su se svi tiskani mediji u Hrvatskoj, a sve TV kuće stalno nešto govore o gradnji nuklearke u Privlaci ili na nekom drugom području. Napominjem da za nuklearku je potrebno dovoljno vode da bi se elektrana mogla hladiti, ali i teren za nuklearku mora biti i seizmički čvrst i ne trusan.
Pripremajući se za ovo pisanje želio sam se oboružati sa stručnim podacima i na web stranicama FER – a pronašao podatak da danas ima:
- u pogonu su 444 reaktora (494 u izgradnji i remontu)
- SAD (110), Francuska (59), bivši SSSR(46), Njemačka (17), Japan (54), Južna Koreja (21), Kanada (17), Velika Britanija (23) itd.
- ukupna instalirana električna snaga – 406136 MWe
- 18% ukupne proizvedene električne energije svijeta
- radni vijek nuklearnih elektrana – 30 – 60 godina
- 284 istraživačka reaktora te dodatnih 220 reaktora u funkciji pogona brodova i podmornica.
 Pronašao sam i dolje prikazanu sliku nuklearnih elektrana koje danas normalno rade u našoj blizini na stranicama Državnog Zavoda za nuklearnu energiju.
Isto sam pronašao i sljedeće podatke za nuklearnu elektranu:
• broj smrtnih slučajeva po milijardi proizvedenih kWh električne energije:
1. najveća je smrtnost kod hidroelektrana (101 slučaj po TWh)
2. termoelektrane na ugljen (39 slučajeva po TWh)
3. termoelektrane na plin (10 slučajeva po TWh)
4. NE (1 slučaj po TWh - uključujući i Černobiljsku nesreću).
Ovakvi i ovi podaci me obraduju, pogotovo kada se sjetim da je moj tata nekad imao samo televizor, a mama koristila šivači stroj na nožni pogon. Danas nema kućanstva bez jednog televizora, mobitela, perilice rublja, i ovog računala i bezbroj uređaja koji za svoj rad koriste električnu energiju. Normalno, protivnika ima jako puno, jer nuklearna elektrana je rizično postrojenje. Ali neka mi netko kaže – kamo se baca otpad iz naše bolnice, kamo su bačene one tone lijekova koje su došle u Hrvatsku kao humanitarna pomoć, neka mi netko kaže kamo su otišli svi oni radioaktivni gromobrani sa naših zgrada i. t. d. Za ovaj prvi dio ove priče želio bi napomenuti da je u svijetu bilo i nesreća u nuklearkama, ali sa ljudskim žrtvama bila je samo ona u Černobilu. Poznate nesreće su bile u 1957. Windscale, Engleska (reaktor za proizvodnju plutonija); 1957. Kyshtym, Rusija (prerada nuklearnog goriva); 1973. Windscale, Engleska (prerada nuklearnog goriva); 1979. Three Mile Island, SAD (nuklearna elektrana); 1980. Sain-Laurent, Francuska (nuklearna elektrana); 1986. Chernobyl, Ukrajina (nuklearna elektrana); 1989. Vandellos, Španjolska (nuklearna elektrana); 1999. okaimura, Japan (postrojenje za preradu urana).
Da bi govorili o štetnosti zračenja neka mi netko kaže što će biti sa nama ako dođe do nekog kvara u nekoj od ovih elektrana na gornjoj slici? – PA NIŠTA.
ČUJEMO SE USKORO!
„ OD SVEGA SRCA VAM HVALA“
Prijašnje kolumne:
- Nešto novo u kolumni „S DRUGE STRANE KLUPE“
- Iskrenost
- Inspiracije
- Vjerovali ili ne!
- Velika promjena
- Reklama za knjige
- Nikola Tesla
- Uvod u temu
 |
