Dan je iznimno dopuštena, prirodna jedinica vremena za život na Zemlji. To je trajanje jednog okreta Zemlje oko osi. Pod danom se podrazumijeva tzv. građanski ili zakonski dan.

Dan ima dva prirodna dijela  danji dio dana i noć.

            U hrvatskom jeziku ne postoji poseban naziv za dan (24 h = 1440 min = 86400 s), ne postoji naziv za danji dio dana i dan kao dio kalendara. Međutim nekad se u jeziku koristilo sa dva termina:

1. red – prastara domaća jedinica vremena, lokalno je upotrebljavana i uglavnom je zaboravljena i predstavljala je pojam cijelog dana (24 sata). Red se upotrebljavao kao pojam i jedinica za trajanje vremena od večeri do večeri.

2. čelo -  prastara domaća jedinica vremena, lokalno je upotrebljavana i uglavnom je zaboravljena i predstavljala je pola dana (12 sati). Upotrebljavalo se u značenju prirodnih polovica dana, dakle od jutra do večeri ili od večeri do jutra.

Gledajući i prateći same jedinice za gore navedeni tekst sjetio sam se zavrzlame koja se često događa kod učenika oko osnovnih jedinica. Svi znamo da je osnovna jedinica za masu gram (g). Svakoj jedinici dodajemo prefiks ili predmetak za uvećanje i umanjenje, pa po toj logici kad bi napisali mg – znali bi da je to miligram ili 10-3g (grama). Isto se postiže sa predmetcima deci, centi, mikro, nano i piko, ali kad želimo gram (g) uvećati ne koristimo se istim načinom. Da hg (hekto gram) nam iznosi 100 g (grama). Za tisuću puta veću masu od grama (g) koristimo kg – kilogram. Ali sad dolazi do problema – ne koristimo se Mg (megagramom) već jednostavno T – tonom koja predstavlja 1000 kg ili 1000 000 g.

Na našem području, području Hrvatske, za mjerne jedinice koristilo se prirodnim mjernim jedinicama. Tako su se za duljinu koristile jedinice koje su potpuno zaboravljene i već davno se ne koriste, a to su vlas, palac, pedalj, lakat, korak, sežanj ali i neke jedinice za obujam – meni zanimljive – razom, vrhom, dobre mjere i slabe mjere. Neke od tih mjernih jedinica i danas koriste neki majstori.

            Ali godine 1733. Hrvatski je sabor ukinuo sve stare jedinice i odredio upotrebu mađarskih (požunskih) i bečkih (donjoaustrijskih) mjernih jedinica. Eto već tada smo se podavali tadašnjoj Europi, a sada se priklanjamo današnjoj Europi. Ali ni mađari ni beć nas nisu mogli preobraziti jer neke jedinice za ploštine zemljišta imamo korištene i danas iz predmađaronskog i predbećkog razdoblja jedinica. Tako se može i danas naći jedinica za ploštinu, u našim katastrima, četvorni hvat – hvat je prastara domaća jedinica za duljinu i točno iznosi 1m = 0,527 hvati. Jedna jedinica koja je tada bila zanimljiva je lakat. Da taj lakat je jedinica za duljinu različitog iznosa na različitim mjestima. Poznat je dubrovački lakat ili crnogorski lakat ili turski lakat (aršin). Svaki od tih lakata ili aršina bio je različit i iznosio je od naših 51,2 cm (dubrovački lakat), 71,05 crnogorski lakat ili za turski lakat ili aršin koji je bio različitog iznosa za trgovinu, građevinu ili krojača. Isto su lakat imali i mađari i njemci i on je iznosio oko 77,8 cm.

            Evo priznajem da sam se stvarno umorio tražeći neke od tih podataka, ali što nas čeka 2009. godine. Da te godine odlazimo u Europu, a naše katastarske knjige još imaju one jedinice iz 1733. godine koje su zabranjene. Pa da – možda se i u knjigama u Mađarskoj i Austriji koriste istim jedinicama pa će mo se dobro razumjeti. Pogledajte gornje mjere kako će mađar ili austrijanac dobro proći ako mu se mjeri njegovim metrom, a plača po dužini koja je u Hrvatskoj.  - SUPER – .   

„OD SVEGA SRCA VAM HVALA“

Komentari (0)