|
Danas sam bio nepristojan u jednom restoranu u Ogulinu u koji redovito idem i popijem s društvom kavu. Pričaju dvije mame i žale se jedna drugoj da djeca u Ogulinu nemaju kamo ići i da nemaju mogućnosti zabavljati se i (ili) nešto naučiti.
Sramota?!
Kako roditelj ne zna ili ne želi znati?!
U Ogulinu postoji oko stotinu udruga koje se bave aktivnostima za djecu i aktivnostima s djecom. Mogu samo spomenuti Društvo „Naša djeca“ – sada preko ovih praznika ima lutkare, mažoretkinje, astronome i učenje matematike i fizike. Može se dogovarati po potrebi. Znam, iz provjerenih izvora, da astronomi imaju i praćenje nebeskih tijela i u noćnim satima.
Znam da folklor u Ogulinu ima redovite vježbe i ove praznike.
Znam da u Ogulinu postoje različiti sportski klubovi koji primaju i nove članove, a može se i doći gledati treninge na terenima na kojima ti klubovi rade. Kad to kažem mislim na slobodne penjače, rukometaše, košarkaše, nogometaše, a znam da badminton klub prima nove članove i da se može uključiti u rad, samo treba pitati i tražiti prave osobe.
U gradu Ogulinu imaju i dva fitness kluba. I tu se može zabaviti, ali i malo poraditi na svome izgledu.
Ali, ono što je najvažnije, u gradu Ogulinu postoje tri vanjska terena koja su na ovom predivnom suncu, srijeda 26. 3. 2008., zjapila prazna. Na crvenom nije bilo nikoga, na terenima kod osnovnih škola nije bilo ni jednog djeteta. U naselju kod Prve osnovne škole nekoliko se djece igralo na prostoru kod teniske dvorane i teniskih igrališta i grad je danas bio prazan djecom.
Gdje su ta djeca?
Što rade ta djeca?
Ne, nisu ni na misi u jutarnjim satima – SPAVAJU I SKUPLJAJU SNAGU ZA KONAČAN OBRAČUN S GRADIVOM I ŠKOLOM.
Ali, kad navečer krenem malo protegnuti noge od mojeg naselja, Krči, pa do Prve osnovne škole, naše glavne gostione su solidno popunjene u večernjim satima (od 18 – 20 sati – za kasnije ne znam).
Evo odgovora, drage moje mame sa jutarnje kave – djeca do podne uče i uče, poslijepodne se malo odmore nakon ručka kojeg vi skuhate, a navečer se nemaju gdje zabavljati i idu u naše restorane (normalno – nemaju se gdje zabaviti jer sve što ima za zabavu navečer je gostiona).
Ali, moj prijedlog je da se do podne malo uči ili pripremi ručak svojim roditeljima ili da se druže sa svojim vršnjacima, poslije podne da idu na neki trening ili aktivnost u onih stotinu udruga koje postoje u našem Gradu – navečer ne bi imali želje ni volje da se druže i opijaju u svima nam poznatim restoranima u središtu našega Grada.
OGULIN IMA PUNO AKTIVNOSTI ZA DJECU, ALI TO TREBAJU KORISTITI DJECA, A RODITELJI IH TREBAJU POTICATI DA SE UKLJUČE U RAD UDRUGA KOJE POSTOJE U NAŠEM GRADU.
„OD SVEGA SRCA VAM HVALA“
P.S. I fotografiranje je način zabave. Evo mojih fotografija koje sam snimio razmišljajući o slobodnom vremenu. Da ne govorim da u gradu postoji i gradska knjižnica i čitaonica i da se u njoj posuđuju knjige koje isto tako mogu biti zabava, a ima i nešto računala za zabavu dok se ne nađe prava knjiga.
Prijašnje kolumne:
 |
