Besplatne novine sjeverozapadne Hrvatske

Slična stvar je i s MMF-om te Svjetskom bankom koja je zapravo Federalna banka SAD-a. Korporacije koje stoje iza kreditnih reketarenja država koriste sve zakonske i nezakonske okvire da bi doveli neku državu u podčinjen položaj.

Kad državnici nekih zemalja ne prihvate uvjete "korporacije" i "ekonomsku stimulaciju", tada se šalju "šakali" da "neutraliziraju" politički neosviještenog lidera i postave marionetu koja će odgovarati SAD-u i korporacijama koje će ući u zemlju, iskoristiti resurse, rasprodati državnu imovinu koju više nikad država neće moći vratiti, osiromašiti zemlju, uništiti zdravstvo i prosvjetu i učiniti ju zauvijek kreditno ovisnom o banci koja pumpa "zračni novac" u virtualno kreditiranje posrnulih zemalja.

Čitam danas o istraživanju u kojem policajci priznaju da zakoni u Hrvatskoj pogoduju kriminalcima. Mnogi upitani relevantni izvori iz kruga policije potvrdili su da im postojeći pravni propisi u pogledu zapriječenih sankcija ne osiguravaju generalno preventivni učinak. Drugim riječima, da se policajce pita, trebalo bi povećati kazne kako bi se poslala jasna poruka javnosti kako država ne kani tolerirati kriminal. Pretvorili smo se u "zemlju kriminala i mesa", da parafraziramo aktualni film. Prije osamostaljenja države, kad bi išao ulicom, barem si jednom prošao "legitimiranje", a sam pogled na policajce ulijevao ti je strahopoštovanje prema tipu u plavom.

U ovih dvadesetak godina zakon je učinio takav nonsens da se i policajaci pri obavljanju svojih redovnih dužnosti osjećaju nesigurnima jer ih zakonski propisi ne štite za vrijeme obavljanja službe. Novi zakon, koji je u proceduri, ne jamči nikakve bitnije pomake u pravima policajaca pri djelovanju. Pritisnuti od strane udruga za zaštitu ljudskih prava i civilnog nadzora policije, zakonodavci su prisiljeni od policijske struke stvoriti "udrugu berača kamilice". Stvarno, nakon totalnog ograničavanja represivnih mjera u policije, koliko se jedan prosječan, moralan građanin može osjećati sigurnim?

Već vrtim film u glavi u kojem policija treba privesti pljačkaša: "Oprostite, gospodine kriminalče, biste li izvoljeli spustiti strojnicu na tlo i okrenuti se prema zidu s rukama iza leđa, i dajte nam OIB da provjerimo vaš identitet i materijalnu situaciju, jer ako ste u velikim dugovima pustit ćemo vas da slobodno nastavite s pljačkanjem kladionice ne bi li popravili svoju financijsku situaciju!"

Kome pogoduju takvi zakoni u kojem će policajac javni red i mir čuvati nabijenom penkalom? Kao da smo i u Hrvatskoj upali u "korporativnu vlast" koja dozira pravne regule u društvu. Nerepresivna policija možda može proći u Japanu, ali kako to progurati u zemlji gdje se pištolj drži na stolu poput bešteka? Tko će držati do naše policije ako će policajac biti zastrašujući poput "drug queen" s peruškom u ruci? Huligani na utakmicama će ih pojesti za doručak. Što bi tek rekle udruge na onu bolesnu situaciju negdje u Aziji gdje policija trenira strogoću s dugim bambusovim motkama i kobrama?

Naravno da nam ne trebaju takve represivne policijske metode kao u Aziji ili Egiptu gdje je policija u čizmama skakala na prosvjednicu i cipelarila ju. Doveli smo se do takvog apsurda da će policija u dogledno vrijeme morati tražiti zakonske mjere da se zaštiti od nas samih. Zar uistinu zakonodavci misle da građani opet žele vidjeti mafijaške obračune na ulici? Sjetite se krvi na Cvjetnom trgu u po bijela dana! Kakve ovlasti bi imala policija u tom trenutku? Stvaramo Hrvatsku po mjeri kriminala kakvu nitko ne želi, osim malog kruga onih kojima takav zakon pogoduje. 1% ljudi u svijetu drži 40% svjetskog bogatstva. Najbogatiji u svijetu, prema autoru "Zeitgeista", su korporacije. Koja od njih je pružila pipke u naš sustav pripremajući pogodno tlo za anarhističku eksploziju i brzo preuzimanje vlasti u zemlji?

Ne, njima to ne treba. Oni su vlast koja treba jaku kriminalnu struju da skrene pozornost s korporativnog preuzimanja. Dotad, čekat ćemo u strahu nove vijesti u kojima ćemo čuti da je netko od policajaca ubijen, jer to ste "Vi" tražili! U zemlji kriminala i mesa konačno sve postaje transparentno; zločin se isplati jer ti zakoni pogoduju, a policija postaje voodoo lutka na kojoj će se bockati vlast kako se komu prohtije.