|
Na današnji dan 2006. godine umro je prvi predsjednik Općine Ogulin u samostalnoj Republici Hrvatskoj, Rudolf Špehar. Čovjek koji je zadužio Ogulin i sve stanovnike bivše Općine, ali nažalost i čovjek čije je ime nepravedno palo u zaborav. Današnje mlade generacije Ogulinaca uglavnom ni ne znaju tko je bio prvi ogulinski „gradonačelnik“, dok su ga oni stariji već lagano i zaboravili.
Nikoga nije briga, kao da nije ni postojao
Povodom treće godišnjice smrti Rudolfa Špehara, Ogulin-info razgovarao je sa njegovom suprugom Kristi Špehar, inače rođenom Finkinjom, koja danas sa njihovom djecom i unucima živi u kući na Cerovniku. Njegova supruga i obitelj smatraju tužnim i neobičnim činjenicu da se nitko od predstavnika današnje vlasti Grada Ogulina, kao ni Općina nastalih podjelom bivše velike Općine Ogulin, ne obazire na njegovu smrt. Rudolf je, prema riječima njegove supruge, sahranjen bez ikakvih počasti, njegovo ime danas se nigdje ne spominje, ne postoji njegova službena biografija, niti bilješke o brojnim aktivnostima kojima je pomogao u promoviranju Ogulina i Hrvatske u vrijeme kada je to bilo najteže.
Jedini tko se sjetio njegove smrti i prošle godine zapalio svijeće na njegov grob je načelnik Josipdola Zlatko Mihaljević - rekla nam je Kristi Špehar. Nitko od sadašnjih predstavnika lokalnih vlasti, koje su nekad pripadale bivšoj Općini Ogulin, ni na koji način ne obilježava njegovu godišnjicu smrti, kao da nikad nije ni postojao – dodala je gospođa Špehar.
Skroman grob, bez spomenika
Njegov skromno uređen grob nema spomenika, a obitelj nikada nije tražila od vlasti ili HDZ-a i HSS-a, koje je osnovao, da ga uredi i podigne mu spomenik. Ni on sam nikad nije imao običaj išta tražiti za sebe, već je uvijek davao drugima. Rudolfu Špeharu grob će na proljeće podignuti i urediti obitelj. Možda bi lokalne vlasti svih samouprava proizašlih iz bivše Općine, a ponajviše Grada Ogulina, trebali osjećati makar moralnu obvezu da se Rudolfu Špeharu podigne spomenik, te da se negdje službeno objavi njegova biografija.
Životopis Rudolfa Špehara
Budući da čak i na „svemoćnom“ internetu o Rudolfu Špeharu ima jako malo ili gotovo ništa podataka, u dogovoru sa njegovom obitelji, napisali smo kratak životopis prvog predsjednika Općine Ogulin:
Rudolf Špehar, diplomirani pravnik, prvi predsjednik Općine Ogulin u samostalnoj Republici Hrvatskoj, poslije: načelnik Općine Josipdol.
Rođen je u Cerovniku 17.04.1938.g. Roditelji: Mate i Anka (r. Pavlić) Špehar. U obitelji je bilo 12-ero djece, od kojih su samo Rudolf i tri sestre preživjeli do punoljetnosti.
Osnovnu školu pohađao je u Cerovniku, a potom se školovao za autoelektričara i zaposlio u Ogulinu u struci. No, njega su privukle knjige, te se upisao u večernju gimnaziju u Ogulinu i maturirao u dvije godine. Školski kolege ga se sjećaju kao izuzetno nadarenog učenika, koji je sve školske predmete svladavao s lakoćom.
Usprkos teškim ekonomskim okolnostima upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, te 26.01.1967 diplomirao s odličnim uspjehom. Prije diplomiranja je kao apsolvent odslužio vojni rok JNA u Mostaru.
Bio protiv komunističkog režima, što ga je odvelo i u zatvor
Već u studentskim danima ne odstupa od svojih načela i principa, te svoje negodovanje prema politici komunističkog režima iskazuje paljenjem partijske knjižice na javnom prostoru zbog čega i dospijeva na kratko vrijeme u zatvor. U studentskim godinama je ljetne praznike tri puta zaredom proveo u Engleskoj na studentskim kampovima kako bi naučio jezike. Na takvom kampu je upoznao studenticu prava iz Finske, Kirsti Marttinen, koja je u veljači 1967. postala njegovom suprugom. Imaju četvero djece: Henri Matija (1968.), Ana-Marija (1971.), Mikael (1976.) i Kristina (1981.) Živjeli su u Finskoj od 1967. do 1977.godine. Rudolf je tamo studirao ugro-finsku filologiju na sveučilištu u Helsinkiju i položio ispit za sudskog prevodioca finsko-srpskohrvatski. Radio je kao suradnik zagrebačkog lista „Informator“, pokrivajući prostor cijele Skandinavije pri čemu je radio na specijalnim izdanjima iz pojedinih zemalja.1973. godine bio je voditelj stalne finske izložbe na Zagrebačkom velesajmu.
Godine 1977. obitelj se seli natrag u domovinu, a Rudolf se zapošljava u Općini Biograd na moru kao voditelj imovinsko-pravne službe gdje ostaje do ljeta 1986. Tada ga je nadvladala nostalgija za rodnim krajem i sa obitelji seli u Cerovnik, u rodnu kuću, koja je u međuvremenu ostala prazna, jer je i majka umrla1984.g. Rudolf se tada zapošljava kao komercijalni direktor Poljoprivredne zadruge Josipdol.
U najteže vrijeme ulazi u politiku i osniva Ogulinski ogranak HDZ-a
Potkraj 80-ih godina političke prilike u bivšoj državi se zaoštravaju, što utječe i na obične građane u malim sredinama. PZ Josipdol završila je u stečaju, a Rudolf dobio otkaz uz montirane optužbe za hrvatski nacionalizam. Ponesen novim društvenim zbivanjima Rudolf se uključuje u HDZ, te sa istomišljenicima osniva ogranak stranke u Ogulinu. Na prvim slobodnim lokalnim izborima izabran je za predsjednika Skupštine bivše velike Općine Ogulin u proljeće 1990.
Govor Rudolfa Špehara na osnivačkoj skupštini HDZ-a Ogulin u ožujku 1990. godine:
{youtubejw}IVypJfn64vo{/youtubejw}
2. dio: {youtubejw}keSiNqXuRTQ{/youtubejw}
U isto vrijeme se zahuktava kriza, te počinje rat u cijeloj Hrvatskoj, a Općina Ogulin je u osjetljivoj poziciji. Rudolf je imenovan za predsjednika Kriznog štaba i mora preuzeti odgovornost za sigurnost ugroženog stanovništva. Uporno pregovara sa Srbima u Plaškom, Jasenku i Drežnici. U Jasenku i Drežnici postiže dobre rezultate, ali u Plaškom nažalost nije postigao dogovor. Cjelonoćnim pregovorima postiže dogovor o mirnoj predaji kasarne JNA u centru Ogulina i Oštarijama, čime je sačuvano puno ljudskih života i bitno okrenuta vojna snaga u korist Hrvatske. Skoro svakodnevno je pohodio i ohrabrivao branitelje na položajima na Javoru u Cerovniku i okolnim mjestima.
Promovira Hrvatsku u inozemstvu
Zahvaljujući brojnim poznanstvima i znanju jezika dao je veliki doprinos afirmaciji Hrvatske u inozemstvu. Nastupajući na televizijskim programima finske, švedske i njemačke televizije i davanjem više intervjua stranim novinarima, širio je istine o Domovinskom ratu. Predsjednik Franjo Tuđman ga je odlikovao spomenicom Domovinskoga rata 17.11.1994.
Zbog neslaganja sa stranačkom politikom odlazi iz HDZ-a i osniva HSS
U političkom životu nije se slagao s većinskom strujom HDZ-a, pa je 1993. istupio iz članstva, što je značilo i smjenu s položaja predsjednika Općine Ogulin.
Vojne strukture RH s kojima je tijesno surađivao kao predsjednik Općine i Kriznog štaba pozvale su ga u rujnu 1994. da radi kao časnik za vezu s UNPROFOR-om za što je bio idealan kandidat, jer je izvrsno poznavao teren i govorio više jezika.
Nakon rata i podjelom velike općine Ogulin na pet novih općina kandidirao se na lokalnim izborima u Josipdolu, te bio izabran za vijećnika i potom načelnika Općine. U međuvremenu je osnovao lokalni ogranak HSS-a u Josipdolu i postao njegov predsjednik. S položaja načelnika Općine Josipdol umirovljen je 2003.god. u starosti od 65 godina.
Umire skromno i tiho
Umirovljeničke godine je aktivno proveo baveći se svojim najdražim hobijem, voćarstvom. S ljubavlju je njegovao svoje plantaže oraha, jabuka i krušaka i imao volju još više proširiti tu djelatnost. Nakon aktivno provedenog radnog dana u voćnjaku i veseleći se sutrašnjoj proslavi prvoga rođendana svojega unuka, iznenada je umro u noći 20.10.2006. u dobi od 68 godina. Pokopan je na mjesnom groblju u Cerovniku. Otišao je tiho kako je i živio, bez velike pompe i medijske eksponiranosti, ali zato vrlo dostojanstveno.
 |