Na jednom internetskom portalu pronašao je oglas za psa. Kako je riječ o skupoj pasmini za koju treba izdvojiti i nekoliko tisuća kuna, ponuda ga je zaintrigirala jer su se štenci nudili u dobre ruke. Nazvao je broj iz oglasa s vukovarsko-srijemskog područja, no, kako se nitko nije javljao, poslao je e-poruku ponuđačici Angelini Koupen Ivanović, koja mu je ubrzo odgovorila da se vratila u Veliku Britaniju te da se zato nije javljala na telefon u Hrvatskoj. Kako je tvrdila, zbog posla ne može više držati štence te da će mu jednog budući da je toliko »zagrijan« - darovati. Rekla mu je i da će kontaktirati s agencijom koja dostavlja životinje te mu je poslala slike psa, dala i svoj broj i adresu, kao i adresu agencije, te neka on pošalje adresu gdje će mu biti dostavljen psić. Ubrzo mu se opet javila i rekla da su troškovi dostave 890 kuna, te kako će mu se javiti iz agencije da se dogovore o dostavi. Poslali su mu e-poštu sa službenim certifikatom za putovanje životinje, brojem paketa i šifrom. Vedran S. zatim je u Hrvatskoj pošti putem Western Uniona uplatio 890 kuna plus dodatne troškove, pa mu je agencija javila da će poslati štene.
Ubrzo su mu se opet javili e-poštom i objasnili kako je, prema Zakonu o prijevozu životinja, potrebno ih osigurati te da je njegov pas procijenjen na 19.500 kuna, a on bi na račun premije trebao uplatiti 4100 kuna što će mu biti vraćeno zajedno s dostavom psa. S prijateljem je provjerio sporni zakon te uvidio da su navodi točni pa je putem Western Uniona uplatio još 4100 kuna uz trošak poštarine.
Budući da na uplati ne treba navoditi ime primatelja već je dovoljna šifra, on ju je i poslao te u roku od pet minuta vidio da je novac uplaćen i podignut s računa u Kamerunu, jer je tamo sjedište agencije, a podružnica je u Velikoj Britaniji.
Drugi dan zvali su ga iz agencije i rekli mu da će zbog lošeg vremena pas letjeti preko Pariza, te će ćim se vrijeme smiri krenuti dalje. No, ubrzo su ga ponovo nazvali i rekli mu da kutija u kojoj bi pas trebao putovati nije adekvatna te bi životinja uslijed tlaka u zraku mogla uginuti pa mu treba bolja koju mu je agencija ponudila za 6300 kuna, što će mu također biti vraćeno s dostavom psa.
Tad je Vedranu cijela priča postala sumnjiva, te je otišao na stranice aerodroma u Parizu i uvjerio se da je vrijeme bilo sunčano i da nikakvi letovi nisu bili otkazani. Zatim je nazvao aerodrom te dao šifru pod kojom je prijavljen paket s psom, te doživio šok kad su mu rekli da takvog paketa nema i da to nije prvi put da je netko na taj način prevaren.
Otišavši na stranicu agencije za dostavu, uvidio je da je stranica 'zamrznuta'. Poslije je doznao da je lažna agencija nudila informacije stvarne tvrtke, a nakon što je ta prijevara razotkrivena, lažirana stranica više ne funkcionira. Doznao je i da agencija postoji, no u njegovu slučaju nikad nije bila angažirana. Otišavši na stranice oglasnika, uvidio je da je oglas postao neaktivan, a objavljeni telefon blokiran je upravo zbog takvih malverzacija. Na oglasniku su nudili i druge pse, no svi su ti oglasi odreda neaktivni. Pitanje je koliko je građana na taj način prevareno.
Vedran S. pokušao je s prijateljem inspektorom istražiti slučaj ne bi li nekako vratio svoj novac te su doznali da su takve lažne agencije registrirane u Kamerunu i po Europi. Prvo su varali Amerikance, a sad 'operiraju' na europskom tržištu.