|
Autor Marin Puškarić
|
|
Petak, 04 Svibanj 2012 15:24 |
|

Retrospektiva pogledom u retrovizor iliti iza leđa. Što je ostalo iza nas postalo je prošlost, povijest, nešto zaboravimo a nečeg važnijeg se sjetimo. No što ostane upisano između korica na papir pamtit će se gotovo pa vječno! No krenimo redom, želio sam opisati prošli i ovaj mjesec kroz par opaski i povijesnih odluka rukovodećeg kadra naše zemlje u kojoj obitavamo. Sve je više ljudi koji vire nogama iz kontejnera, ne samo da sakupljaju plastičnu i ostalu povratnu ambalažu, već i tražeći hranu u ovim oskudnim i sušnim, čitajte (nikad težim) vremenima. Zar se uistinu ljudsko dostojanstvo može tako nogama gaziti, zar je cijena ljudskog života uistinu tako malena, zar uopće netko i mari za malenog i njima bezvrijednog čovjeka? |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Nedjelja, 01 Travanj 2012 09:32 |
|

Zašto, pa jednostavan je odgovor uistinu! Ovakvu zemlju nitko ne bi mogao niti izmisliti da ju je netko i izmišljao. Da ju je Michelangelo slikao prikazivavši Eden, Raj zemaljski nebi kistom orisao ljepše slike! Pa tko je nebi volio, obožavao što više! Toliko ljepota, znamenitosti, raznolikosti, pa ima da nam i mali zeleni gore negdje daleko zavide. A opet da ne znamo iskoristit sve prednosti koje imamo to je drugi par rukava. I točka! |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Ponedjeljak, 19 Ožujak 2012 14:18 |
|

Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba! I uistinu vrijeme je to, kako se u narodu kaže, "bez brige i pameti". Zato studirajte, školujte se bez obzira na sve poteškoće vezane uz zapošljavanje akademskih građana! Prije svega vrijedno je to iskustvo, a znanje povrh svega. |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Četvrtak, 08 Ožujak 2012 14:17 |
|

Bila je to godina 1998, kad se održavalo se Svjetsko prvenstvo u nogometu u zemlji vina, ljubavi, sira i brzih vlakova. Hrvatska reprezentacija dotaknula je tada a vjerojatno i za sva vremena vrh, nogometni Mount Blanc. Osvojena bronca koja će zauvijek ostati u sjećanjima svih koji su tada pratili nogometna zbivanja. Nije postojao Cristiano Ronaldo (op.a. ali igrao je pravi Ronaldo, jedan jedini Il Fenomeno), Messi je igrao za kadete Barcelone i brusio znanje, a mnogi današnji reprezentativci su postere Bobana i Šukera držali na zidu iznad kreveta i pitali se hoće li ikad dobiti autogram od istih! |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Srijeda, 22 Veljača 2012 13:25 |
|

Oni koji nisu vjernici lako će dati odgovor na ovo pitanje, no mi koji više manje pohodimo svetkovine, pohodimo misna slavlja, «razbijamo» glavu čega se odreći u tih četrdeset dana! |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Utorak, 31 Siječanj 2012 17:00 |
|

Evo ne tako davno u prošlost sam na ovom sve masovnom, u životu sve prisutnom mediju našao tzv. reviziju facebooka ("analiza facebooka " (by S.k.y. )) iz usta i sivih stanica mozga jednog mladića koji je dao sveopću i sasvim zanimljivu sliku ove društvene mreže u njegovim očima, na neki način brutalnu ali istinitu. No istina je ona koja doista najviše boli! Svakako zanimljivo je to i poslušati na staricama youtubea. Pa svakako to i učinite ne sumnjam da nećete! No svakako ima tu puno humoristične istine u njegovoj analizi, u kojoj uloge igramo svi. |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Srijeda, 21 Prosinac 2011 14:24 |
|

Ovu priču sam čuo davno. Čuo sam je skoro svaki dan nakon toga, stalno. Radio sam u velikom trgovačkom centru punom igračaka, svakakvih, malih i velikih, plastičnih i plišanih, glasnih na baterije i utišanih. Ne biste vjerovali a ne izmišljam što vam govorim sada, bila je zima mlada. Pakirao sam neke igračke koje su dugo na policama stajale, one su se odvajale i slale dalje, ne znam niti ja kamo ali bilo mi je sve to tužno malo. Jer svaka igračka zaslužuje nekog tko će joj dat toplinu i dom, bila to mala žaba, prepelica ili plišani som. I tako pakiram ja igračke i ispadne mi iz kutije zeleni žabac, malen i krhk kao mali vrabac. Onako čujem neki glas, mislio sam da to vani laje susjedov pas. Kada bolje pogledam mali žabac stade da priča, nisam mogao vjerovati ali sjeli smo u kafić, pričali i popili zajedno par sokića. Rekao je da ima brata koji se zove Krekić, da su blizanci a on se zove Krekrić. |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Srijeda, 30 Studeni 2011 14:12 |
|

Bilo je 14 sati, onako iz dosade sam mijenjao programe jedan po jedan i naletio na dugometražni one man show pun banalnosti, humora, manijakalnog ponašanja i otkrivanja mnogih tajni, u režiji i glavoj ulozi u liku Zdravka Mamića u trajanju od cca 90 minuta! Pazite! Bez reklama, bez sponzora, bez promidžbenog programa samo On, nekoliko mikrofona, i sijaset novinara koji su ga ubadali pitanjima kao pčele, ili ipak ne poput pčela. Jer Zdravko je više sam sebi tražio pitanja i odgovarao na njih. Novinari su sjedili gotovo nijemo, tu i tamo upitali poneko pitanje, glasno se nasmijali lakrdijama i stend up upadicama a Zdravko je pričao kao da je scenarij od sat vremena naučio napamet poput Arnolda Schwarcenegera za film Connan. |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Utorak, 01 Studeni 2011 20:20 |
|

Mnogi koji ste počeli čitati ovaj tekst, začuđeno će te se vjerojatno pitati o kakvom se policajcu radi. Odgovor je jedan, SAD! Oni su najmoćnija zemlja svijeta, oni su oko velikoga brata, sve vide, sve znaju i svima nam blate oči. Oni žele da mi znamo ono što njima odgovara i tako se ponašaju godinama. To se jednom rječju, oprostite na lapsusu calami, u dvije riječi može nazvati nekonvencionalnim ratovanjem, u vidu mnogih socioekonomskih djelovanja u svrhu jačanja prije svega ekonomije i stabilizacije iste. Ukratko nekonvencionalnim ratom može se nazvati i špijunska djelatnost velikih firmi u drugim firmama i pokušaja krađe planova i otkrivanjem istih ka jačanju vlastite tvrtke na tržištu, i pokušaja da druga tvrtka ima negativan ekonomski rast. Sve je to nekonvencionalan način rata, koji Amerikanci vrlo dobro rabe već jako dugo. Ne možemo reći od postanka čovjeka, ali nismo daleko od slične teze. Znači od postanka ujedinjenih država njih pedeset i jedne ako se ne varam. |
|
Više...
|
|
Autor Marin Puškarić
|
|
Nedjelja, 02 Listopad 2011 14:19 |
|

Mnogi sumnjaju u to da je čovjek hodao našim prirodnim satelitom, Mjesecom. Mnoge tvrdnje pobijaju činjenice da je čovjek sletio na Mjesec, a kamoli hodao njime, a osim toga dokazi za to su npr. vijorenje zastave Sjedinjenih država, zastave koja se ne bi smijela vijoriti na Mjesecu, te mnogi drugi dokazi koje dovode šetnjicu Mjesecom pod opravdanu sumnju. NASA demantira takve teze i glasno odbija svaku sumnju u taj čovjekov podhvat, a u knjigama će uvijek biti zapisano to da je Neil Armstrong prvi zakoračio na površinu Mjeseca, te hodao njime. Da ih je bilo 22 vjerojatno bi odigrali i nogometnu utakmicu i dokazali da je i to moguće usprks šest puta slabijoj gravitacijskoj sili na Mjesecu! |
|
Više...
|
|
|