Besplatne novine sjeverozapadne Hrvatske

...„Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primijetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca. Ležao je na oklopno tvrdim leđima i vidio, kada bi malko podigao glavu, svoj zaobljeni smeđi, zasvođenim ukrućenjima razdijeljen trbuh, na čijoj se visini pokrivač, koji samo što nije spuznuo na tlo, još jedva držao. Njegove mnoge prema obujmu njegova tijela jadno mršave nožice treperile su mu bespomoćno pred očima.“ ...(Franz Kafka, Preobražaj)
Gregor Samsa, glavni lik Kafkine pripovijetke Preobražaj probudio se jednog jutra preobražen u kukca. Na neki način možemo govoriti o suvremenoj bajci, pripovijetci o „modernom“ čovjeku. I iako je autor na simboličan i metaforičan način prikazao odnos pojedinca i svijeta te obiteljske i društvene odnose, može nas potaknuti na razmišljanje o vlastitom preobražaju ili preobraženjima.
Gregor Samsa se, ne slučajno, preobrazio u kukca jer je ta preobrazba metaforično najbolje oslikavala njegova unutarnja i  psihička stanja. Kukac u kojega se preobrazio nije bio nimalo privlačan te simbolizira nešto odvratno, vrijedno prezira, odbačeno od drugih, nepoželjno. Tako se osjećao Gregor Samsa (i njegovo ime je simbolično- „sam sa sobom“).
No pravo pitanje glasi: U što se ja želim preobraziti? Kako se ja želim osjećati? Kao bespomoćni kukac kojeg svi gaze i žele ga se riješiti ili kao leptir? Iz ličinke može nastati žohar ili leptir. Nerijetko smo svjesni svojih odabira i toga koliko zapravo naša razmišljanja djeluju na naše preobrazbe. Ja sam ono što mislim i o čemu razmišljam. Na neki način preobrazba Gregora Samse u kukca posljedica je njegovih dugotrajnih negativnih razmišljanja i depresija. Da je svijet gledao ružičastim očima , možda bi se jedno jutro probudio preobražen u leptira i odletio kroz prozor u svijet. I s cvijeta na cvijet. Ali on je odlučio biti bespomoćan. Mislio je da nema izbora i da je društvo odredilo njegov položaj. I zato se bespomoćno koprcao na leđima. Želim li i ja biti sam sa sobom, drugi „Samsa“ i bespomoćno se okretati i žaliti samog sebe? Možda se ponekad zaista i osjećamo usamljeno, no otvorimo li prozor primjetit ćemo mnoštvo...mnoštvo nečega...ljudi, ptica, kukaca...potrebno je samo „progledati“ na neki drugačiji način. Iz gusjenice može nastati prekrasan leptir. Želim li omogućiti takvu promjenu? Jer u konačnici, leptir će oprašiti neki cvijet, svijet učiniti ljepšim, a i sam se radovati životu. A zapravo i žohari imaju svoju funkciju u svijetu prirode...Sve ima svoju funkciju i ništa nije bez razloga... Pitanje je samo koju funkciju „ja“ želim izvršavati?
Preobrazba se možda i događa iznenada, ali ona je posljedica dugotrajnih preobraženja. Vjerojatno se svakome bar jednom u životu dogodilo da mu netko, misleći na fizički izgled, kaže: „Ajme, pa ti si se promijenio...nisam te mogao prepoznati!“ Ili se ujutro nakon buđenja pogledamo u ogledalo i odjednom shvatimo koliko smo se zapravo promijenili.  Postanemo na trenutak svjesni svoje promjene, preobrazbe. I onda razmišljajući o sebi zaključimo što je dovelo do preobrazbe. Iako se Gregorova preobrazba dogodila preko noći, ona je bila posljedica dugotrajnog rada (ili „nerada“)na sebi. Nekoj fizičkoj preobrazbi  nerijetko prethode i psihička preobraženja i stoga je važno kakav je sadržaj naših misli i čime punimo um. Kome ili čemu dozvoljavam i dopuštam da utječe i sudjeluje i mojim preobraženjima da bih u konačnici doživio/ doživjela preobrazbu?

I stoga, pogledajmo još jednom kroz prozor (...ili još bolje, izađimo van...). Kome nalik želim biti? Leptiru ili žoharu?

Komentari (0)

RSS feed Comments