Besplatne novine sjeverozapadne Hrvatske

Ne morate biti dobro glazbeno potkovani da biste prepoznali "Here comes the bride" na vjenčanju ili "O Fortuna" u nekom hororu, ali ako vas netko pita zašto se te stvari sviraju baš tada i koje im je značenje - većina će jednostavno blenuti ili dati "svoje mišljenje". Sljedećih šest kompozicija naći ćete u filmovima, reklamama, pa čak i crtićima, i to obično u potpuno suprotnom kontekstu od originalno zamišljenog.

1. Ples Valkira

Valkire su u nordijskoj mitologiji božice sudbine, one koje pale ratnike odnose u Valhalu. "Ples Valkira", uvod u drugu od četiri opere ciklusa "Prsten Nibelunga", vjerojatno vam je poznat iz filma "Apokalipsa danas", u kojem ga je Walter Murch majstorski iskoristio za scenu s helikopterima. "Ples Valkira" zvuči kao da je napisan baš za epski marš u bitku, pa se često upotrebljava upravo u takvim scenama.

Problem nastaje kad bacimo pogled na samu Wagnerovu operu. Dramatičnoj kompoziciji podloga je doslovno - ništa. "Ples Valkira" se ne svira kao pratnja masovnoj makljaži već kao uvertira za početak druge opere, što znači da sjedite u publici i blejite u crveni zastor, dok vas nabrijavaju za prvi čin. Stvar koja praktički vrišti topovi, mačevi, krv i smrt kao da je razočaravajuće potraćena na desetak minuta traženja sjedala.

Čak i kad opera konačno počne, nema borbe ni palih junaka, samo par Valkira koje kreću u pripremu transporta mrtvih ratnika. Kao da vas "The Imperial March" priprema za još jednu uzbudljivu epizodu "Bibinog svijeta".

2. Aleluja

"Aleluja", iz Handelovog djela "Mesija", spada u pjesme koje ćete čuti u svemu od crtića do dizanja Windowsa - obično se koristi u radosnim trenucima, nakon nekog velikog uspjeha ili jednostavno za urlanje u zboru. Ljudi su s vremenom navikli povezivati je s nečim veselim, gotovo mladenačkim, a ime jasno govori da se radi o Bogu ili Isusu. Lijepo.

I sve zaista je lijepo dok ne shvatite da se radi o Isusovom dolasku, ali - drugom. Obećani povratak među Zemljane i nije naročito omiljena tema, s obzirom da se radi o Sudnjem danu i konačnom obračunu dobra i zla. Ako vam nije jasno o čemu se radi, okrenite koju stranicu "Knjige Otkrivenja" i pogledajte što riječ "horor" stvarno znači. "Aleluja" je tematski vezana upravo uz taj tekst, pa svaki put kad se uhvatite da mumljate ovu melodiju slobodno pomislite na smak svijeta. Ugodan dan.

3. Uvertira 1812.

Ako i niste prisustvovali izvedbi "Uvertire 1812.", sigurno ste je čuli za vrijeme velikih proslava ili praznika, pogotovo u Americi, gdje je odvinu do daske svakog 4. srpnja.

Stvar je grandiozna i glasna, pogotovo u dijelu s topovima, što prosječnog Amerikanca ispuni ponosom zbog pobjeda nad Britancima i Indijancima iz 1812. godine. Nema ni najmanje sumnje da stvar koju je napisao Petar Iljič Čajkovski govori baš o Americi - ipak je slavni Rus bio opsjednut američko-britanskim bitkama oko New Orleansa.

Istina je, ipak, malo drugačija - "Uvertira 1812." govori o velikoj bitci, ali onoj između Rusa i Napoleona. Bitka kod Borodina značila je kraj za veliku vojsku s malim zapovjednikom, stoga je Čajkovski, 70-ak godina kasnije, odlučio ovjekovječiti tu pobjedu jednim krasnim komadom glazbe koji je sto godina kasnije prisvojila država koja veze nema ni s jednima ni drugima. Odličan izbor za Dan nezavisnosti.

4. O Fortuna

"O Fortuna", kao i "Ave Satani" (iz filma "The Omen"), vjerojatno su dva najpoznatija komada "strašne, horor glazbe", iskorištavana u gotovo svakom filmu, seriji i dokumentarcu gdje bi se trebalo događati nešto strašno, povezano sa Sotonom ili raznim oblicima klanja. Malo latinskog, puno truba i spremni ste za Oscara.

Nažalost, "O Fortuna" nije toliko dramatična kao što zvuči, niti je vezana uz crne mise i zombije. Sama glazba stvorena je u 20.st., dok je tekst prokleta emo poezija! Stihovi su neobična mješavina dvjestotinjak srednjovjekovnih pjesama u kojima se cvili i kuka o nesretnoj ljubavi, Crkvi, vlasti i lokanju. "Carminu Buranu" su očito mogli napisati i zalizani srednjoškolci. Orff je ovu zbrku oko cuge i kockanja spario s brutalnom glazbom i stvorio nevjerojatno uspješan spoj kafanskog naricanja, zbora i filharmonije.

5. Pomp and Circumstances Military Marches

Ime ovog niza djela za orkestar dolazi iz Shakesparovog "Otela", a u slučaju da ste mlade dane proveli ližući ekran zbog neke američke tinejdžerske serije, pjevušit ćete melodiju čim je čujete - obično ide dok veseli, savršenozubi beverlihilčani primaju svoje diplome i bacaju kape u zrak. To što čujete je prvi marš, pisan u D duru.

Kontekst i nije neko cvijeće, naime radi se o krvi, klanju i pogibiji mladića poslanih u rat. Iako je u pitanju instrumental, Sir Edward Elgar nije mogao izdržati bez da glazbi doda i kratak opis tematike, pa se poslužio krasnom pjesmom o zastavama, ekstazi i umiranju na oštrim kopljima... Čovjek je, eto, htio reći da mu slanje dječaka u smrt nije kul, no, kao i obično, shvatili su ga upravo obratno i stvar počeli svirati vojnicima prije odlaska u bitku.

A studentima na promociji. "Čestitamo, sretno umiranje u mukama!"

6. Here Comes the Bride

Još jedno Wagnerovo dijete, također kompletno izokrenuto naglavce. Mladenka ide prema oltaru, mladoženja se nervozno smješka, svi mumljaju iako ne znaju ni postoje li stihovi na tu stvar, a sve zajedno predstavlja nezaobilaznu tradiciju jednog klasičnog vjenčanja. Ne dao Bog da časna fula notu.

Odmah nakon toga, svećenik kreće s pozdravom i spominjanjem masovnog okupljanja, što je jedino što ima veze s pravim kontekstom pjesme - masovnim ubojstvom.

Kompozicija dolazi iz romantične opere "Lohengrin", a mladom se paru pjeva nakon vjenčanja. Nakon toga, naravno, kreće masakr - Lohengrin pobije sve što se miče i Elsi da nogu. Elsa umre od tuge. U povijesti glazbe nije bilo prikladnije pjesme za vjenčanje!

Nesreća je u tome što je stvar već debelo pustila korijenje i teško da će itko zbog sitnice poput pokolja na vjenčanju odustati od sviranja "one za vjenčat' se". Bolje bi odgovarao soundtrack iz "Ralja".

Komentari (0)

RSS feed Comments